петак, 12. новембар 2010.

Ja, a okolo žene (prvi deo)


                                                                                                                  

                                        

             Vec duže vreme se mislim da sednem i napisem nesto. A kako napisati „nesto“? Kako zabaviti? Kako ispričati priču a da ne bude dosadno? Htela sam da pišem o mojoj porodici. Svi je imamo i znamo da sa njima nije lako. Svakome je svoja najteža,ali niko o tome neće javno da priča. To se krije kao zmija noge. Kao,mi se dobro slažemo,mi super živimo,a niko da progovori istinu. Niko da raširi veš i pokaže prljavštine. Znam, nije lako imenovati ljude,naljutićemo i navući gnev cele porodice. To će i meni da se desi ako se ovo pročuje. Zato Vas molim da im ne kažete ništa i da moje ime ostane anonimus.

             Dakle,svaka sličnost sa bilo kim je i bila namerna,neka se prepoznaju svi oni koji trebaju. Potom kad me još više zamrze,neće mi smetati ionako su pre neki dan od mene pobegli kao da sam u prostoriju unela kaktus. To ste trebali da vidite,koliko je mesta bilo oko mene. Mogla sam da legnem na krevet iako je prostorija bila puna žena.

  Pomenuh li ja to čarobnu reč? Žene ?U opšte se ne ponosim što pripadam toj vrsti? Nije to što mislite. Ja volim svoju vrstu,ali ne ponosim se onim što one, gore pomenute po nekad,ispravka, uvek rade. Tako je pogodili ste spletkare.

 Čudo su te žene,kao da ništa drugo nemaju da rade već ceo dan misle kako nekom da podmetnu. Jesu li one zaludne? Kako neko može da bude zaludan pored toliko obaveza? Ne znam Vi,ali ja ih imam toliko da bi ih rado prepustila nekom drugom. Ne, lupam. Moji problemi su samo moji i niko ne treba da ih čuje. Au,eto,ja kao i  one,a malo pre sam rešila da sve kažem. I šta sad? Zaglavila sam. A da obaveze,ni oči nisam otvorila a one su tu. Da li Vam se desi da ujutro brzo otvorite okice misleći ’’preduhitrio sam vas’’. Ali kako jutro odmiče eto ih, idu i ne odustaju. Nemojte sad : ’’Ova navalila i muškarce ne pominje ’’. Samo da znate nisu ni oni daleko. Redovi su zbijeni,mogućnosti neograničene. Kaže naš narod ’’ Ne radi radnju lep, već uporan’’.

         Dakle stigli smo. Zaludnost, upornost ili je nesto sasvim drugo?Odakle im vremena za gledanje onih ’’sraćkica’’? Ja i kad imam vremena takve ludorije mi u opšte nisu na pameti.Španske serije,fuj.Toliko lepih knjiga,ne zakrpljenih čarapa,otpalih dugmića,da vam ne pričam o peglanju,prašini,deci. Deca. To je posebna priča. Nego da se vratimo na temu. Nije mi jasno zašto takve stvari počinju da bivaju aktuelne kad se zasnuje porodica? U pravu ste bilo ih je i ranije,ali onako naivno,kao trening za kasnije . Sećam sa tih sitnih rekla – kazala . Bajne drugarice, najbolje drugarice ! Ova je razočarana , pomislićete . Jeste . Ako imate jednog najboljeg prijatelja ,vaš je ceo svet .Trt . I ja sam tako mislila pa posle trideset i nekoliko godina shvatila da to nije tačno. Nemojte da se bunite , razmislite ko od Vas dvoje ima koristi ? Da li redovno kasni ? Ima li tačku na onom čuvenom JA? Verovatno je ona najbolja , najlepša , sve probala , svuda bila , sve videla i što je najvažnije ona je najpametnija .

           Setila sam se moje drugarice iz detinjstva . Za mene je to bilo veliko , jer su se naše mame družile kao male , pa nas dve nastavile . Ali kao što rekoh pokazalo se . Ona pamti kao slon ( to je sama rekla jednom prilikom ) , a ja dodajem , puno meri ko je dao koliko i koliki poklon. Ne znam Vi , ali ja sa drugovima ne merim ništa . Da , zaboravila sam važna je iskrenost , ma koliko bila gadna treba je reći . Vidite ja nisam nikad rekla ono šta mislim , jer je ona uvek imala neku uvredu . To sam okretala na šalu i tako , prolazilo je . Sve se to dešavalo posle naše udaje .

          Ona se udala prva , prva dobila dete (ćerku) .Taj period nismo bog zna kako bile skup. Imale smo različita interesovanja.No , došla je i moja udaja . Zašto njoj da bude bolje nego meni ? Sruše se svi ružičasti snovi i ostanu oni drugi , na koje smo zaboravili da postoje .

          E , tu smo sad na scenu stupaju one . Gde su dosad bile ? Porasle , kao i sve ostalo i one rastu pa od malih postaju velike , velikeeee, i problemi koje prave su srazmerno njihovoj veličini veliki .

3 коментара:

  1. Uuuuuu mila moja, kolika ogorcenost.Sada bih te pitala, a sta si ocekivala,medjutim , necu jer je ocigledno da smo odrasle u drugacijim uslovima , okolnostima i okruzenju.Da li moze iko da poveruje da NIKADA nisam imala najbolju drugaricu, sa svima lepo, ali uvek samo svoja.Tako je i dan-danas.Treba uvek imati rezervu, najlepsi deo sebe, za sebe i zadrzati.Na taj nacin te niko ne moze povrediti.Potrudicemo se mi ovde, da tvoje rane izvidamo.

    ОдговориИзбриши
  2. Nije lose, nije lose, ali ipak treba imati najboljeg prijatelja, jer cemu sve to ako nemas sa kim podeliti one divne trenutke tisine i razumevanja... Ja volim moje najbolje prijateljice i ne libim se da ih sticem jos uvek, iako za koji dan punim 38 godina... Ne, nema ih puno, ali oni su uvek tu, makar da cutimo zajedno...

    ОдговориИзбриши