субота, 13. новембар 2010.

Ja, a okolo žene ( drugi deo)


Ona

         Naravno prva je svekrva . Priču o njoj svi znate . Isprva je bilo ok. , ali kako su stvari postale ozbiljnije i ona je postajala ista takva . Zamislite odelo koje smo odabrali i kupili njoj se nije dopalo . Navodim njene reči : ’’ Nemoj to da nosiš . Izgleda kao da si obukao odelo starijeg brata .’’ A mi se obradovali što smo našli pravi ’’Gedzbi’’ , još smo i svilenu košulju specijalno uz to odelo kupili ... A sve je počelo od cipela .

 Cipele su u stvari krive za sve. To nisu obične ,već od krokodila. Bili smo u poseti mojoj prijateljici , a ona upravo pokušava da ih obuje . No nije nikako mogla , jer ima široku nogu , te navali da ja probam . Naravno meni stoje ko salivene . ’’Ako ćeš ih nositi na svadbi ja ti ih kupujem .’’oglasio se moj budući . Nije mi terebalo dugo da razmišljam .Tako dobismo nas dvoje cipele od krokca . Zaboravih da pomenem , bile su tu i muške , koje su mom suprugu takođe odgovarale . Eto rešili smo šta na noge , a sad se treba obući .

Moja haljina nije bila problem . Ja sam skromna i nisam pristalica venčanica . Tu haljinu obučeš samo jednom u životu i onda trune u ormanu . Pa kad je jednog dana izvadiš odande , a ona požutela , moljci izbušili , memla namirisala , deca slučajno zakačila i napravila rupicu , da ne tupim više . Daklem kupimo mama i ja u ’’Rišeljeu’’ krem haljinu ,’’ okićenu ’’ ukusnim belim vezom , tako da je mogu još koji put obući . Moram da pomenem gospođu u čijem je posedu pomenuti butik( bio) u Zemunu . Jedna izuzetno neljubazna i prepotentna osoba . Ali preživeli smo izlive njene neučtivosti samo radi haljine koja se slagala sa gore pomenutim cipelama . Dalje , odelo i košulju nađosmo u Knez Mihajlovoj . Tako uklopljeni pohitasmo kući da probamo kako to sve čuči na nama . Moja mama se oduševi , ali njegova objasnila sam već šta nam napravi .

I eto nevolje . Kaže moj budući umirujućim tonom da u meni ne probudi sumnju : ’’Ovo joj je zadnje petljanje u moj život . Učiniću joj samo još ovo i kraj .’’ Kako poznato ovo zvuči , sigurno ste već nešto ovako imali prilike da čujete . Koliko puta sam morala da progutam ove reči . I tako, krenusmo svi đuture u kupovinu nekog odgovarajućeg štofa .To mora da bude ’’Par ekselans’’ da to pravi majstor uradi ,a ne  tamo neki ’’ dunsteri’’. Idem sa njima ulicom i razmišljam : ’’Šta ja ovde u opšte tražim ? Ima li ovo smisla ? Zašto je ona sve ovo napravila ?Da li ja treba da aminujem štof koji ona bude odabrala ili sam tu kao statista da popunim pozadinu .’’

  I konačno , pronađeno je traženo . I ja sam kao svaka komšinica koja dođe kod svoje susede i mora radi dobrih komšijskih odnosa bar pet puta da pohvali kupljenu sitnicu , pohvalila : ’’Jao što je lepo .’’ Pa tako jedno pe-šes puta .

 E , idu novi momenti . Odnesemo mi svi onako u kompletu materijal kod majstor krojača , on nas sasluša i reče dođite za dva dana na prvu probu . Mi po dogovoru dođosmo , a odela nigde , majstor ’’ pogešio’’ i sašio nekom drugom . Kaže : ’’ Izvin’te pogrešio sam . Dođite za dva dana i sve ćemo ispraviti . A , šta kažete ? Baš mi je veselo počelo . Situacija na visini . Za plakanje , ko kiša sam pakala . Bilo mi je krivo zašto se mešaju , kad smo sve lepo udesili . Znači plakala sam pre nego što sam se udala , bogami plakala sam još puno puta, i danas , samo kad mi nešto upadne u oko . Šta se smejete , jel’ i Vama upadne po nešto u oko ?

  Počinje onaj lepši deo , ljubav na visini . To je ona prva godina braka svima poznata kao brzoprolazni doživljaj , a svi se kasnije setimo dobro poznatog upozorenja : ’’ Da je život jedno veliko bure puno govana i da odgore ima vrlo malo meda . Te da taj med ne poližemo brzo i da bure ne ljuljamo previše , jer je dole već pomenuto gadno , govno . ’’ Pazite na brzinu lizanja .

 Onda ,  kad će beba ? Da li je ona u opšte sposobna da rodi ? Šta taj moj sin radi ili ne radi ? Čini mi se da smo svi kroz to prošli . Onda konačno , unuče . Muško , o sreće , jer da sam kojim slučajem omanula i rodila žensko , odrekla bi me se istog momenta . A nikako da se seti one lekcije iz osnovne škole , isapravite me ako grešim mislim da se predmet zvao biologija , koja kaže da su za pol odgovorni muškarci . Naravno ona je to zaboravila , a i da se kojim slučajem setila , pa ne može njen sin da pogreši . Kako ?

      Sad se upravo setih ,moj tata  s obzirom da je imao samo mene po pitanju pravljenja dece je imao običaj da kaže : ’’ Umetnost je napraviti rupu u rupi . ’’ Da se ja vratim na gore pomenuti događaj . Za razliku od ’’nje’’ , moja mama je bila sretna što sam živu glavu izvukla , ali tu se ona ništa ne pita ,jer je ona tamo neka prija . Sporedna baba . Baka koja je taj dan spremila ručak . Baka koja je i pesmu preko radija naručila . Baka koja je plakala . Ne to nije važno , važna je njegova mama . Hoće li biti zadovoljna ?Sad znam da to nije bitno , ali pogodilo me . Sledi plakanje od sreće , od tuge ?

   Tako dok se Vi mučite sa nadošlim adrenalinom i dvoumite se da l’ da se smejem il’ da plačem , oni se letvošu , grle , ljube jedni druge . Pomisliće čovek  eto lepog trena , ali brate ima i tu onih žena . Znate šta kažu ?

  ’’ Mora da se drala na porođaju ?Sigurno su je jurili po sali ? Ma , dobila je ona šamar pa se smirila . Imali su vezu te su joj dali epidural , a sad se folira kako ništa nije bolelo . Nego , jeste li čuli jei’ ima mleka ? Ove mlade majke neće da doje , a to je zdravo . ’’ i td. Bla , bla .

   Niko ne pita najvažniju osobu , koja je sve to vreme ,čitavih devet meseci nosila  i rasla sa bebom , kao se oseća . Boli li je nešto ? I ako se kojim slučajem požalite na često noćno ustajanje ili kako otiču nige ,te kako je teško obući sopstvene gaće , odgovore vam da su i one to prošle.

Ko je spavao,spavao je kod svoje mame,od danas nema spavanja.Na svaka tri sata ustajanje.Imate nekoliko varijanti ili se upiškilo ili se ukakilo ili je gladno ili žedno ili uopšte neće da spava.Obično su tri varijante u pitaju.Kod nas je sve u triplikatu,kad padneš,padneš tri puta ili se uvek pokvare tri stvari u kući i to one najpotrebnije(mašina za veš,šporet,bojler i td.)

Prolazi vreme deca kao pečurke,a one neodustaju.Zašto ga sad presvlačiš,prehladiće se?Nemoj mu davati jaje,osuće se,dobiti koprivnjaču.Ne misliš da je rano da sedi?Jeste li išli na pregled kukova?Praviđ li mu domaću hranu ili kupuješ ona sranja,misle na kašice.Niko da mene pita kako sam,boli li me nešto?Kako stižem da obaveze skinem s dnevnog reda?Da li mi duša spava?Joj zaboravih njega tatu.On je svoju dužnost obavio i svima pokazao da može i time se naravno njegov posao završava.Pa da ,on je umoran,on tako puno radi,a ona samo sedi kod kuće.Jadnik sve mu koske ispale. Mamino dete hrani li ga ona?Kako Vi ovo izdržavate?Smeškate li se,a u glavi misliš ’’Kad će ova da ode?’’ ili ’’ Gde se isključuje?Umori li se ova žena po neki put?’’

Ima tu i drugih žena familije,na primer razne sestre,tetke,strine.Po nekad one samo prođu kroz kuću pa ne znate jesu li one zaista bile ili ne?Tad tračevi stupaju na scenu.Prepričava se sve ono što su ili nisu ili su želele da vide .Kako su loše bile poslužene.’’Zamisli ni kafu nismo dobili.A tek posluženje.Strašno!Mogli su bar neku drugu salamu,a ne onu podrigušu.Bože kako je loša domaćica.’’Setite se samo kako su se slatko smejale,sve hvalile,prosto nisu mogle doći sebi od oduševljenja.Kako se dobro foliraju?

3 коментара:

  1. delimicno me , svojim pisanjem, vracas u proslost, o kojoj ni ne razmisljam.bilo je slicno....valjda je kod svih nas slicno.

    ОдговориИзбриши
  2. cekaj ima jos , sad slede tetke strine , ujne i jos ......

    ОдговориИзбриши
  3. Jako duhovit post.Sarkastičan do boli,ali realan.

    Hvala na posjeti!

    ОдговориИзбриши